Bio je to poseban dan, dan kojem se Medo Kruška veselio više nego ijednom – dan otvaranja prve sladoledarnice u Zabavnoj zemlji.
Uzbuđen i nasmijan, Medo Kruška stajao je prvi u redu. Kad je napokon došao na red, odabrao je svoj omiljeni okus – sladoled od jagode i meda. Ali samo nekoliko trenutaka kasnije, dok ga je ponosno držao u šapi, njegov dragocjeni sladoled – nestao je! Kruška je prvo bio zbunjen, a zatim i očajan.
Zabavko i njegovi prijatelji odmah su mu priskočili u pomoć. Pratili su tragove kapljica sladoleda koji su vodili sve do ruba šume. Tamo su naišli na velikog, nestašnog zeca – poznatog otimača sladoleda! Zec se smijuljio i rekao da Kruški nikada neće vratiti sladoled.
Zabavko, uvijek spreman na rješavanje problema, brzo je smislio plan. Znao je da zečevi ne mogu odoljeti sočnim mrkvama. Zajedno sa svojim prijateljem Zecom Ivanom, koji je uvijek imao najukusnije mrkve, postavili su “mrkvastu zamku”. Kad je nestašni zec ugledao cijelu hrpu mrkvi, pojurio ih je grickati, ostavljajući sladoled bez nadzora.
Medo Kruška brzo je zgrabio svoj sladoled i vratio se prijateljima. Svi su slavili, a nestašni zec, iako malo tužan, uživao je u svojim sočnim mrkvama.
Na kraju dana svi su sjedili zajedno, uživali u svojim sladoledima i smijali se dogodovštini. Čak i nestašni zec. A Medo Kruška je shvatio da, iako je izgubio sladoled, nikad nije izgubio svoje prijatelje koji su uvijek tu da mu pomognu.
Uz timski rad i malo kreativnosti, uvijek se sve može riješiti.